Intervjui

NIKOLA GRBIĆ – Biće opet razloga za radost

Biti selektor jedne reprezentacije koja je odbojkaška velesila nije ni najmanje lako. To je vrlo brzo po okončanju igračke karijere osetio i doživeo jedan od najboljih koji je ikada na planeti „baratao“ loptom preko mreže, Nikola Grbić. Za samo nekoliko meseci od kada je stao, što bi se žargonski reklo, pored „vruće klupe“ nacionalnoe selekcije, sinusoida je drastično promenila smer kretanja.

Letos je mladji od najodbojkaškije braće na svetu, u svom debiju odveo tim, u kome je bilo i nekoliko njegovih bivših saigrača, na završni turnir Svetske lige. I ne samo na „fajnal siks“, već i u samo finale. Drugo mesto, za veliku većinu stručnjaka iznenadjujuće, bio je kao „prolazno“ vreme, pokazatelj da i na Evropskom prvenstvu treba očekivati dobre rezultae. Umesto priželjkivane još jedne medalje, desilo se ispadanje već u četvrtfinalu (doduše od kasnijih šampiona Francuza) i na kraju sedmo mesto koje ne da nije bilo vredno pomene u zemlji koja je navikla na uspehe, nego je odmah okarakterisano kao krah. Šansa za „sve ili ništa“ zvala se kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Riju. On je, ispostavilo se to već prvih dana ove godine, bio samo so na ranu. Takmičenje gde je Nikola Grbić sa svojom generacijom 2000. u Sidneju stigao medju besmrtne, proći će bez naše selekcija, prvi put posle 1996.

Kada se posle ta tri takmičenja, podvuče crta, šta je to čime kao selektor Nikola Grbić može da bude zadovoljan, šta je to dobro što je bilo, a šta je ono što nije bilo kako treba i na čemu će se raditi?

– Zadovoljan sam svakako celom atmosferom koja je bila tokom Svetske lige. Ima puno stvari koje su prethodile tome, stvorila se dobra energija medju momcima, unete su neke novine, a oni su vrlo dobro odreagovali na sve te promene koje su se desile. Brzo su se adaptirali, nešto su promenili za kratko vreme i drago mi je što se to odrazilo na rezultat, jer smo igrali u finalu jednog velikog svetskog takmičenja. Sa druge strane, izgleda da nam je upravo taj uspeh u neku ruku odmogao kada su u pitanju bila naredna.

Nismo se kvalifikovali na Olimpijske igre u Rio de Žaneiru i moja moralna obaveza i odluka, s obzirom da nismo ispunili plan i ono što smo želeli, je bila da treba da podnesem ostavku

Čini se da smo možda malo pomislili da smo bolji nego što jesmo, suviše se osetili odgovornim da ponovimo isti rezultat, nametnuli sami sebi pritisak da to ponovimo… Sa druge strane konkurencija je na vrhunskom nivou izuzetno jaka. Kvalitet reprezentacija na Evropskom prvenstvu, kao i sama formula koja je bila u Berlinu i koja vodi na Olimpijske igre, čini mi se da su nas malo sputali da pokažemo partije koje su nas krasile u Svetskoj ligi. To mi je najviše žao. Znači pored toga što rezulta nije bio onaj koji smo želeli, ostaje žal što nismo uspeli da odigramo naše najbolje kada je to bilo najpotrebnije. To zameram sebi i svima, i to je nešto na čemu želim da radimo od prvog dana početka priprema.

Treba podsetiti da je Nikola Grbić posle samo par meseci trenerskog rada u Perudji, a posle blistave igračke karijere, promovisan u selektora Srbije. Koliko će jednom mladom treneru biti potrebno vremena da stekne iskustvo koje je u ovom poslu svakako potrebno?

– Mislim da je to jedan proces. Zadovoljan sam radom koji sam imao u ovom periodu, kako smo organizovali pripreme i u fizičkom, i u taktičkom i u tenhičkom smislu. Ono što mi se nije svidelo, ponavljam, je rezultat svega toga. nikola-1Naučio sam puno stvari i zato kažem da je to proces koji se ne može meriti vremenski. Uvek se dajem onom što radim, želim da ga uradim najbolje što znam i ono što mislim da je važno, jeste da učim iz svojih grešaka. To je bitno u procesu sazrevanja kako trenera tako igrača i čoveka uopšte. Iz dosadašnjeg iskustva sam puno naučio i nastojaću da to primenim u daljem radu. Upravo to iskustvo zahteva vreme, da bi se ovladalo tim finesama kako bi tim igrao sve bolje.

Koliko je teško, ili lako, biti selektor nekom, do pre izvesnog vremena, saigraču iz iste te reprezentacije?

– Informacije koje imam o njima još dok smo igrali zajedno, jasno mi daju sliku šta od koga mogu da očekujem i kako ko reaguje na odredjene stvari. Nikada, valjda zbog mog karaktera, nismo bili u nekim super drugarskim odnosima u smislu da bih ja sada imao barijeru da od nekog nešto tražim ili nekog štitim. Tako nešto nisam imao i sa Vanjom, koji mi je rodjeni brat, uvek smo imali krajnje profesionalan odnos. Zahtevan sam, najpre prema sebi, onda prema drugima, tako da na smatram to kao nešto što bi predstavljalo problem sa moje strane. Nadam se da i oni tako misle, jer me znaju kao profesionalca, imaju jasnu sliku kako reagujem i kako sam se posvećivao svemu kao igrač. Zato mislim da to što smo bili saigrači nije nikakva prepreka u našem radu.

Igračka karijera Nikole Grbića je, osim poslednjih par meseci u Rusiji, čak dve decenije bila vezana samo za Italiju. Da li je to možda razlog zašto je u stručnom štabu u prethodnim akcijama bilo toliko Italijana?

– Čovek sam koji je svestan svojih nedostataka. Znam ono u čemu sam dobar, ali i ono na čemu treba još dosta da radim. Iskustvo koje sam želeo da dobijem sa italijanskim „stafom“ i ljudima sa kojima apsolutno znam na čemu sam, bio je razlog zbog čega sam se odlučio za njih.

Serbia head coach Nikola Grbic asks for video challlange

Od svih nisam radio samo sa statističarem, ali je on radio sa Kamilom Plaćijem i njih dvojica su tačno znali kako funkcionišu. Sa druge strane trener fizičke pripreme bio je moj kondicioni godinama, tako da su sve to bili ljudi u koje sam imao maksimalno popverenje. Znao sam u šta se upuštam, sa kim imam posla i da mogu apsolutno da se oslonim na njih. To je dalo rezultat u Svetskoj ligi i mislim da su puno pomogli da se cela priča podigne na viši nivo. Tada je to bila dobra odluka.

Međutim, u budućnosti se slektor Srbije više neće oslanjati na italijanske stručnjake. Da li to znači da u akcijama posle Svetske lige nisu zadovoljili?

–  Čuo sam takve priče i želim da podvučem da nema govora da oni nisu dobro radili svoj posao, da nisu bili na visini zadatka i slično. To apsolutno nema veze sa istinom, oni nisu bili „žrtveno jagnje“. Neću da kažem da sam naučio sve što treba da naučim, ali mislim da treba da ulažemo u srpsku odbojku i u naše ljude i stručnjake, da radimo ono što smo uvek radili, bar od kada sam ja u reprezentaciji. To znači da probamo sa našim snagama da napravimo nešto, a i s obzirom na to da počinje jedan novi ciklus, mišljenja sam da je to pravo vreme da i stručni štab bude novi.

Imamo mlad tim od kojih velika većina može da iznese ne jedan, nego i dva olimpijska ciklusa

Da ne čekamo par godina da onda nešto menjamo. Ponavljam, nisam bio primoran na ovo, ali je po meni ta odluka logična, prava i siguran sam da će ona doneti rezultat. Italijani su dali sve od sebe, imaju udela u uspehu u Svetskoj ligi i niko nema pravo bilo šta da im zameri i prebaci.

O novim stručnom štabu biće naknadno reči, iako su mnoga imena već u glavi Nikole Grbića. Sa nekima je i održao prve razgovore.

– Jeste, pričao sam sa nekima „oči u oči“, čuli smo se i telefonom. Radim na formiranju stručnog štaba, u kontaktu sam i sa predsednikom Aleksandrom Boričićem. Ima još vremena, kada budemo sve precizirali, iznećemo u javnost. Nema razloga za žurbu.

Jedan od prethodnih razgovora sa prvim čovekom naše odbojke, u januaru, imao je kao razlog ostavku Nikole Grbića. Bilo je to posle kvalifikacionog turnira u Berlinu. Šta se zapravo desilo?

– Kada smo pričali da preuzmem reprezentaciju Srbije, naš dogovor je bio da to bude do Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru. Ispostavilo se da se nismo kvalifikovali i moja moralna obaveza i odluka, s obzirom da nismo ispunili plan i ono što smo želeli, je bila da treba da podnesem ostavku. Ceo život sam bio neko ko je preuzimao odgovornost za svoje postupke i apsolutno stojim iza njih, ne bežim od odgovornosti i to sam i tada hteo da pokažem. Nisam ja Bogom dan da budem selektor, ali svoj posao radim svim srcem, onako kako najbolje znam.

Serbia's coach Nikola Grbic

Ako nisam pravi čovek za to mesto, hajde da u interesu srpske odbojke napravimo ono što je najbolje moguće. Sa mnom ili bez mene, nije bitno. Predsednik Boričić mi je rekao da to ni jednog momenta nije bila tema našeg razgovora, već samo kako dalje. O ostavci nismo uopšte diskutovali.

Ovog leta je obaveza samo Svetska liga, gde će javnost, uprkos lošijim izdanjima na Evropskom prvenstvu i kvalifikacijama za OI, opet očekivati visoke domete.

– Ta stvar se apsolutno ne menja, pristup i mentalitet ostaje isti. Jednostavno, ja ne znam drugačije nego da to što radim bude najkvalitetnije što mogu. I prvo od sebe očekujem najviše, a onda od svih ostalih.

Da li će ipak biti prilike da se radi bar malo opuštenije, da se tim stabilizuje, ojača, da se radi na otklanjanju nekih stvari koje su viđene lane?

– Opet ćemo imati problem nedostatka vremena, jer će momci biti umorni posle sezona u klubovima, a i neće doći svi u isto vreme. Zato i nećemo imati neke pripreme kao što se dešava svake godine, ali kako nama tako i ostalima. Druge selekcije imaju preokupaciju kvalifikacija i organizovanja celog leta u pripremi za Olimpijske igre, što mi, na žalost nemamo, pa imaju još veće poteškoće.

Italijani koji su bili u stručnom štabu su dali sve od sebe, imaju udela u uspehu u Svetskoj ligi i niko nema pravo bilo šta da im zameri i prebaci

Naravno, voleo bih da i mi imamo te „probleme“ kao oni, ali na veliku žalost nemamo, tako da će, s obzirom da nam je Svetska liga jedino takmičenje ovog leta, sva snaga i koncentracija biti usmerena ka pravljenju najboljeg rezultata u tom takmičenju.

Koliko i da li pritisak javnosti utiče na rezultat?

– Sve ja stvar kako ko doživljava situaciju. Mi radimo sa najboljim momcima koje imamo, na najbolji način koji znamo. Ako pored svega ovog damo najviše što možemo, za mene sve ostalo nije važno. Zato mi je najviše krivo što nismo uspeli da odigramo najbolje što znamo. Rezultat kasnije dodje kao posledica. Da smo mi igrali na Evropskom prvenstvu ili ovim kvalifikacijama kao recimo u Svestkoj ligi, pa da smo izgubili od evropski, svetskih i olimpijskih šampiona, onda bi rekli da imaju bolji tim jer su to pokazali na terenu. Idemo dalje, da se borimo opet.

Serbia head coach Nikola Grbic
Serbia head coach Nikola Grbic

Mislim da je to jedini ispravan i prihvatljiv način. A što se pritiska tiče, ja ne mogu da se uklopim sa očekivanjiam drugih. Znam da sa svojim saradnicima dajem maksimum, da više od ovoga ne možemo. Po meni pritisak ne može da utiče da li ću ja svoj posao raditi bolje ili ne, u ovom sam 30 godina. Znam kvalitet drugih, znam ono što znaju i koliko mogu moji igrači. Opet, mislim da je bitno i ko od publike daje kritike, da li je to neko ko se razume ili su to oni „stručnjaci“.

Koliko mladi igrači mogu da napreduju u našoj ligi?

– Sa jedne strane to što igraju u Srbiji je dobro, jer dobijaju vrlo rano šansu i stiču iskustvo kroz igru. Opet, sa druge strane nemaju pored sebe starije igrače da uče pored njih. Onog pravog, kvalitetnog treninga i sistematskog rada na savladjivanju elementarnih stvari, nema puno. To se vidi i na treninzima reprezentacije, kada dodju igrači iz naše lige. Neke stvari, vidi se da nisu naučili, na ne postoji „baza“, pa mora da se krene od azbuke odbojke. Na tome mora da se radi. Naša liga je slaba i to je činjenica. Čim neko iole stasa da može da se priča o talentu, skoro istog momenta potpisuje ugovore i odlaze u inostranstvo. Kod nas u reprezentaciji svi osim Okolića igraju „preko“. Nisam ih birao zbog toga, nego je to naša realnost.

Kakva je bliska, a kakva dalje budućnost naše reprezentacije, da li brzo možemo da se vratimo na stari kolosek?

– Mislim da imamo mlad tim od kojih velika većina može da iznese ne jedan, nego i dva olimpijska ciklusa i to je izuzetno važno. Nemamo smenu generacije, a i ako bude promena, onda će to biti jedan ili dva igrača. Trebalo bi zato da imamo kontinuitet u radu i da to bude prednost u odnosu na druge, jer će mnogi posle ovih Olimpijskih igara menjati puno igrača. Osim Poljske i Amerike, aventualno Francuske, svi ostali bi trebalo da dožive promene, pre svih Brazil i Rusija, onda Nemci i ostali… Kada se sve stvari uzmu u obzir, a verujem da nam se ovo što se desilo neće više ponavljati, uz rad koji su momci voljni da sprovode, uz zajedničke napore i odricanja, verujem da ćemo imati ponovo razloga za radosti i slavlja.

Iz „priloženog“ se jasno može videti da rezultati koji su bili ispod očekivanja ni malo nisu poremetili jednog od najboljih igrača odbojke u njenoj istoriji. Sadašnji selektor Srbije je u svojoj dugoj i blistavoj karijeri imao sličnih situacija. Izgubi se neki set, utakmica, ali se na kraju tek „podvlači crta“. A Nikola Grbić je na početku trenerke karijere, nije pokazao i preneo na momke koje vodi ni delić onog što je naučio. I dolazi polako to vremne, polako ali sigurno. I biće, nema sumnje, opet ono „čuvaj se svete“…

 

 

Prijateljska poseta Sperouu

Nedavno je, malo se o tome zna, Nikola Grbić bio u destodnevnoj poseti Americi. Preko nekadašnjeg saigrača, Metju Andersona, uspostavio je kontakt sa američkim selektorom Džonom Sperouom i sa njim je za to vreme razmenjivao iskustva koja su bila dragocena.

– Jednostavno mi se svidelo kako igra njegova reprezentacija i hteo sam da vidim kakav pristup ima, koja je njegova filosofija. Sve je to interesantno, a na kraju se dolazi do pitanja „Kako ja to mogu da primenim na ovom što ja radim“… Postoje zanimljive stvari, ali je njhov mentalitet drugačiji, uslovi rada takodje. Nešto mogu da iskoristim i uradiću to, ali na drugačiji način. Bilo je sjajno iskustvo, jer sam se upoznao i sa načinom rada sa mladjim kategorijama, ali to u velikoj meri ne može da se primeni kod nas. Ipak je kod njih na univerzitetima prvo škola pa onda odbojka. Kod nas na veliku žalost, puno dece ne završi ili ima poteškoće da završi srednju školu, jer čim nešto napravi, odmah ide da igra u klub i obrazovanje se zanemaruje zbog sporta. Kod njih je sasvim suprotno.

I sam Sperou je bio na usluzi mladjem Grbiću sve vreme, pa je to bio pravi način da uporede svoja znanja, razmene iskustva i unaprede poglede na odbojku.

– Čak sam bio gost na fakultetu gde je on profesor, pa sam skoro sat vremena odgovarao na pitanja studenata o njihovim ambicijama da igraju profesionalno. Želeli su da saznaju što više o tom načinu rada i funkcionisanja sistema sporta na taj način.

 

Bratski saveti

Koliko je u svemu bitna podrška ili saveti nekog ko ima funkciju potpredsednika OSS, takodje majstor sporta, a ustvari je i rodjeni brat?

– Ona je neprocenjiva. Vanja i ja smo dosta različiti karakterom, ali razmišljamo isto po mnogim stvarima. Zato i jeste jako dobro kad imam nekog ko je kompetentan, a i nema problem da mi u lice, iskreno kaže ono što misli. To pomaže da sagledam stvari i iz druačijeg ugla i perspektive. Njegova uloga je dragocena iako nije konkretna u stručnom štabu.

 

„Čoveče, ti prestaješ da igraš“

Iako je imao trenerske aspiracije, Nikola Grbić je pored klupe stao skoro iznenada. Koliko je vremena bilo potrebno za tu preorjentaciju, da čovek odjednom iskoči iz igračkih, a uskoči u trenerske patike?

– To je jedina stvar koja se nije mnogo promenila, mislim na te patike. Šalu na stranu, skoro preko noći se desilo tako nešto. Vrlo brzo sam se dogovorio sa predsednikom Perudje, Sirćijem, da preuzmem tim i čim sam završio razgovor supruga mi je rekla „Čoveče, ti prestaješ da igraš odbojku“ jesi svestan toga… Zastao sam, ponovio to isto. Možda je bilo i dobro, jer nije bilo vremena za bilo kakvo razmišljanje. Uleteo sam u novi posao sa novom energijom. Eto, tako je to bilo.

 

Naslednici

Sinovi Nikole i Staše Grbić, devetogodišnji Matija i četiri godine mladji Miloš, polako ali sigurno kreću pravim putem.

– Idu u školicu sporta, gde se trenutno malo više „baca na koš“. Ali kad se vrate kući naravno da malo odigramo prste, čekić…