Psihologija

Povreda i šta sa njom

Da li vam se desilo da u jednom trenutku, dok igrate ili trenirate,  osetite bol. Možda u kolenu, ramenu, zglobu, leđima (ovi su najgori po meni) ili na nekom drugom mestu. Povreda vas sprečava da trenirate. Kada vam doktor kaže da mora da prođe BAR 10 dana bez treninga, a vi znate da je baš taj vikend važna utakmica. Znate koliko ste naporno trenirali da tada zablistate i pokažete šta znate.

“Povrede su deo sporta” je rečenica koju tada čujete od vama bliskih ljudi i tada su vam te reči slaba uteha. Svi sportisti su tada tužni, ljuti, u svakom slučaju na neki način emotivno pubuđeni.U tom trenutku ne mogu da rade ono što vole, da se bave svojim sportom, već umesto toga moraju da idu na terapije i ulažu sate rada da bi se što brže oporavili. I što je najgore da čekaju dok vreme teče sporoooooo…..

Da li povreda može imati i pozitivne strane? DA! Kada učite da vozite bicikl, na početku vam je sva pažnja usmerena na korman (volan), vaš položaj tela i ravnotežu, a posle određenog vremena možete obraćati pažnju na okolinu, jer jednostavno ne razmišljate o tehničkom delu vožnje, on se odvija automatski.

Potpuno isti princip je u sportu. Ponavljanjem, mi učimo naš nervni sistem da na tačno određeni način aktivira naše mišiće i skelet. Kada nervni sistem jednom nauči koje neuronske puteve treba da aktivira, mi kažemo da  izvodimo pokrete bez obraćanja pažnje na njih. Npr. da li razmišljate kako vam tačno stoji leva noga kod smeča, bekhenda u tenisu, šuta na gol ili koš? U početku učenja verovatno da, ali kasnije se sve to odvija na nesvesnom nivou.

Često se dešava da sportisti imaju neku “greškicu” u tehnici, koja ih sprečava da dalje napreduju. Pogrešno su naučili na početku i izgradili pogrešan automatizam. Npr. stav im je suviše uzak, kratak im je iskorak nogom, nisko drže lakat i to ih ograničava. Automatizam pokreta je toliko jak da se opire bilo kakvoj promeni .

Jedian od načina da promenite nesvesne pokrete je posle višednevne pauze od treninga, a period povrede jeste vrsta pauze. Pauza omogućava da se “olabavi” otpor vašeg automatizma. Ako koristite i određene mentalne vežbe, možete još brže promeniti svoje automatizme, izvežbati svoju pažnju i ispraviti grešku u tehnici, što vam pomaže da postanete još bolji.

Sećam se kada sam povredio zglob pre nekoliko godina. Pokidala su se dva ligamenta na levoj nozi i nisam mogao da stanem na nju dve nedelje. Bio sam besan u momentu kad sam se povredio, svo vreme sam se prevozio po kući na stolici sa točkovima (jer nisam mogao da hodam), tuširao se na jednoj nozi kao roda, budio se noću od bolova u zglobu i sve ono što ide uz povredu zgloba. I onda, nakon dve nedelje, kada sam konačno napravio prvi korak na mojoj nozi, u meni je bio onaj osećaj kao kada prvi put prohodate. To je divan i jedinstven osećaj, zar ne? Male stvari mogu da vas usreće, samo ako obratite pažnju na njih.

Kada se posle povrede vratite na teren onda vam je motivacija još jača, želite da nadoknadite sve i da pokažete sebi, a i drugima da ste još bolji i još jači.

Ono što te ne ubije čini te jačim.

Povreda može biti loša stvar ili može biti novi početak, prvi korak ka još boljem sportisti koji ćete postati. Vi birate…..

Šta ćete izabrati?

I to nije sve!