Blog urednika

A ONDA JE UŠAO ON…

Prvi dan, doručak… Žagor u sali za obroke, članovi reprezentacija kao i obično “navodno” nezainteresovano, ali sasvim sigurno vrlo pažljivo, gledaju koja je selekcija stigla sa kakvim igračicama, da li su došle one najbolje, ko su te nove i slično. U datom momentu, Poljakinje su taman krenule da probaju kroasane, Islanđanke su bojažljivo, znajući u kakvom su društvu, ispijale čaj, Kipranke su završavale, a Slovakinje stizale na doručak… Tada se pojavio on – Zoran Terzić. Ne preterujem, ali bar 70 odsto ljudi je pogledalo u njegovom pravcu kada je ušao da doručkuje. Znam ga dve decenije i sasvim sam siguran da nikada nije imao nameru da skreće pažnju na sebe, ali tada je bio u centru zbivanja.

I dok je uzimao doručak i sipao kafu, što namerno – što slučajno, pored njega je prošlo nekoliko igračica i trenera. I svi kao da su se utrkivali ko će pre da se javi treneru olimpijskog vicešampiona iz Rija. U Poljskoj ga znaju godinama, toliko puta ih je pobeđivao, na Islandu i Kipru i ne baš, ali su neke devojke, videlo se to po izrazu lica, pitale svoje trenere “o kome se radi”, a kada su dobile odgovor, klimnule glavom… Bilo je tu i par “zakasnelih” čestitki, ali ovo je prvo reprezentativno okupljanje od Olimpijskih igara.

Slična situacija ponovila se prilikom ulaska u dvoranu za trening, gde su bile Čehinje, sa svojim trenerima, koji u gore pomenuto vreme nisu bili na doručku. Kolege su ga pozdravile, od uredno “otpozdravio”… Pretpostavljam da će ovo biti samo početak popularnosti naše “delegacije”, jer su devojke u datim trenucima bile u sobama, odnosno svlačionici.

One Response

Comments are closed.