Blog urednika

MILENA I NJENE KLINKE

Kako su ove, rekao bih devojčice, a “častiću” ih sa – devojke, odigrale utakmicu protiv Poljske, to je bilo za priču. Zato će priču i dobiti. Ali ne onu u kojoj bih prepričavao utakmicu, nego onu koja je istoj prethodila.

Nešto su se malo “smotale” u prve dve utakmice, nikako da se opuste, pa su izgubile od Rumunije i Belorusije, reprezentacija protiv kojih da igraju još sto puta, pa neće više ni jednom. Ali desilo se i šta sad… Nije im bilo lako, videlo im se na licima koja još uvek ne znaju da kriju emocije. Palo mi je nešto na pamet. Pitam Jovu, on se nasmeja, znači ideja je “prošla”… Poslao sam poruku Mileni Rašić:

– Trebaš mi nešto…

I dobio, u roku od par minuta, odgovor sledeće sadržine:

– Pucaj, sve šta treba.

Kakav lik… Ispričao sam joj gde sam i sa kim sam, sa kadetskom ženskom reprezentacijom na Evropskom prvenstvu u Holandiji.

– Gledala sam malo neke utakmice, malo kao da su stegnute.

Laknulo mi je…

– To sam hteo da ti kažem, jel možeš malo da ih oraspoložiš, da im pošalješ neku poruku podrške…

Slobodan dan pred utakmicu sa Poljskom, po mnogima najvećim favoritom u grupi. Stižem iz šetnje po Arnemu, i čeka me video poruka, namenjena devojkama.

Pošto znam ko je u stanju najbrže da ih okupi sve, rekoh da u najkraćem roku dovede ceo tim u hodnik. Skupile su se ne znajući šta ih čeka. Prespojili smo sve na zvučnik da bi se što bolje čulo. A onda je krenuo snimak. U glavnoj (i jedinoj ulozi) – njeno veličanstvo Milena Rašić.

3– Ćao devojke. Znam da ste u Holandiji na Evropskom prvenstvu i moram da vam kažem da sam uspela malo da ispratim ove utakmice koje ste odigrale do sada. Nešto sam primetila, a to je da ste stegnute i malo uplašene na terenu i reći ću vam da ništa ne brinete jer to je normalno. Svi smo u nekom trenutku prošli kroz to, sve je to sastavni deo velikih takmičenja, a vi ste na jednom takvom.

Devojke ne progovaraju, skoro da ne dišu, uče napamet ono što im Milena Rašić priča. Njima se obraća njihov idol. I nastavlja…

– Znam da ste otišle maksimalno spremne, jer sam imala priliku i čast da radim sa vašim trenerom Jovom i sigurna sam da je on dao sve od sebe da vas pripremi kako treba. Moram da vam kažem samo neke stvari, koje odlikuju sve nas, a to je da smo tvrdoglave, da se borimo do poslednjeg poena, da se borimo kao pravi tim. Zato ću da vam dam jedan savet. Odigrajte tako da kada se sve to završi, ne žalite ni za čim, da budete sigurne da ste dale sve od sebe. A ja ću biti i dalje uz vas – reče im Milen Rašić i posla im poljubac.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAStanje blagog šoka, onog pozitivnog, što je trebalo i da bude cilj.

– Jaoj, pa ja ću da zaplačem – reče jedna od devojaka.

Mislim da ipak nije to uradila, ali sam siguran da je bila blizu. I druge su se “raspilavile”.

Uzvratile su samo par sekundi kasnije, sa jednim horskim “Hvalaaaaaaa”. A onda sutradan odrale Poljsku tako da ove verovatno još uvek traže izlaz iz dvorane. Da je meč trajao sedam dana, teško da bi ga dobile. I dok su se devojčice – devojke istezale onako srećne, nisu zaboravile:

– Hoćemo da pošaljemo poruku Mileni.

Uzeo sam telefon i pritisnuo “rec”… I poslaše poruku:

– Ovo je za tebe Milena, za podršku koju si nam dala.

Velika Milena Rašić i njene klinke…

 

One Response

  1. Bravo, bravo, bravo, 100 puta. Za Milenu, za ideju, za devojke… Srecno pa sta god da bude.

Comments are closed.