Intervjui

SAVA I LAZAR GROZDANOVIĆ – Gospoda sa velikim G

Poznavati Savu i Lazara Grozdanovića je čast. Sedeti sa njima i pričati, tačnije slušati, o nekim davnim vremenima – neka je vrsta privilegije. A oni su svoja sećanja iznosili, jednog snežnog, skoro idiličnog dana, pokušavajući rečima da dočaraju kako je to bilo nekada, kada su oni bili igrači, treneri, kada se, skoro sigurno, bolje, a sasvim sigurno mirnije živelo. Samo je jedna stvar nedostajala – instrumental iz kultne serije “Grlom u jagode”, koja bi upotpunila sve ono o čemu su braća Grozdanović evocirali uspomene. Bili su prava enciklopedija, ne jedna već dve. O njima se mnogo, a opet malo toga zna. Da su proslavili našu odbojku, to je sigurno, ali na kakav način… Impresivno.

Toliko toga dva večita mladića, dva šmekera, dva gospodina, ali sa velikim G, imaju da ispričaju, za knjigu, za film… Teško je pobrojati sve njihove uspehe, medalje i ko je više doprineo, ko je poznatiji. Dok je na Savinu inicijativu počela da se igra ženska liga u Grčkoj (!!!), Lazar se, pored toga da je 1975. bio selektor kada je osvojena prva medalja, ponosi da je jedini od naših trenera bio selektor reprezentacije sveta, kada se opraštao Bugarin Zlatanov. Nije mogao da zaboravi mnoge saigrače sa kojima je igrao i igrače koje je trenirao.

U nabrajanju su učestvovala obojica. Počev od Nebojše Vrzića, („pevao „Dikin taja“ u toku meča“), preko Ribarića, Zorana „Kinga“ („jednom je smečujući u sajlu srušio konstrukciju i meč je prekinut“), Pere Bojića, Miše Grbića („igrao je tako dobro odbranu da su mnogi govorili da ne mogu gol da mu daju“), zatim doktora Kovačevića, („bio je kapiten reprezentacije Beograda u tri sporta, hokeju, košarci i odbojci“), do Gavre Budišina, koji je karijeru nastavio kao glumac u Holivudu („pune tribine žena u Subotici samo zbog njega, a on stvarno lep čovek, još se tada igralo u atlet majicama, kao Apolon, jedini je koristio smeč servis još tada i pucao iz zadnje linije“) i još mnogih…ODBOJKA - Lazar i Sava Grozdanovic odbojkaski treneri. BGD, 20.12.2009. foto:N.Skenderija

 

Za život posvećen odbojci su nagrađivani mnogim priznanjima, Oktobarskim nagradama, jedan 1965. drugi 1996. Izdali su knjigu „Odbojka ABC“ koja je štampana na tri jezika, srpskom, engleskom i grčkom. Obišli su dobar deo planete i svuda sticali nova poznanstva, jer su nesebično savetovali ko god ih je šta pitao. I dan danas uvažavaju poštovanje svih onih koji su bar jednom gledali odbojkašku utakmicu. Ceo njihov život je jedna priča, jedna serija sa mnogo nastavaka.

 

 

POLA VEKA NA PLAVIM KLUPAMA

– Evo, ja sam bio 21 godinu selektor i ako tome dodamo Lazinih 28, dolazimo do podatka da smo na tim funkcijama proveli skoro pola veka zajedno. Dugo je to vreme, ali sjajne godine i bilo je pravo zadovoljstvo raditi – počeo je Sava Grozdanović.

Tada je bilo sve drugačije, pa je stariji od braće, glavnih likova ove priče, u jednom momentu vodio i mušku i žensku reprezentaciju.

– I ne samo to. Bio sam u isto vreme i trener odbojkaša Železničara, kao i odbojkašica Cvrene zvezde – kaže uz osmeh.

Sve je izgleda tada moglo, samo je pitanje, kako je sve to bilo moguće postići…

picture-2358– Ma ja sam mu pomagao – kaže uz prepoznatljiv osmeh mlađi Lazar, uz potvrdno klimanje glave svog brata. – Pa da mu ja nisam bio tu, nikad ne bi mogao sve to da postigne. Sećam se kako sam počeo kao trener, bilo je to zahvaljujući tome što kao igrač nikad nisam mogao da igram, čak i kada je Sava bio trener.

I stavrno, trofejni selektor naše reprezentacije, neko sa kim je 1995. počela era osvajanja trofeja koja još uvek traje, počeo je slučajno.

– Bili smo na nekim Železničkim igrama u Sofiji, kada je Sava dobio poziv da peuzme grčku reprezentaciju. Otišao je i ostavio nas na “cedilu”. Izgleda da su u mene imali najviše poverenja. Počnem, onako bojažljivo, vidim slušaju me. To je već nešto značilo. Pobedili smo “tu i tamo nekog” i posle toga sam se posvetio trenerskom poslu.

Dok zbore, gledaju već požutele slike. Svako ima svoju “gomilu” i ponosan je na nju. Svaka je jedan deo mladosti, jedna lepa uspomena. I priča ide dalje…

– I ja sam jedno vreme trenirao dve ekipe, Crvene zvezde, juniore i juniorke. Devojke od 6 do 8 uveče, i one su više znale od mene, pa nije bilo potrebe ništa da im govorim, tu sam samo statirao, a onda muškarce od 8 do 10.

 

TRENER ZA DINAR

Seća se Laza Grozdanović i svoje više nego uspešne epizode u Kleku. A kako i ne bi kada im je doneo titulu prvaka Jugoslavije i igranje u Kupu šampiona. Međutim, interesantno je kako su tekli pregovori.

– Dođu mi dva tadašnja igrača i predlože mi da ih preuzmem, kažu da je došla ozbiljna firma GIK Banat za sponzora, da će biti novca i sve tako. Predsednik kluba tada je bio pokojni Rajko Kijac. Sednemo da se dogovaramo i ja mu kažem da ću pristati uz platu koja je jedan dinar veća od njihovog tada najboljeg igrača. PristODBOJKA - Lazar Grozdanovic selektor Jugoslavije posle osvajanja bronzane medalje na EP. BGD, 1975.ane on, pružimo ruke, a onda mi kažu da njihov tadašnji najbolji i „najplaćeniji“ igrač, Miloš Grbić, ne dobija ni dinar, što znači da je moja plata trebalo da bude samo jedan jedini dinar. Ni to nisam dobijao – kaže uz osmah Lazar Grozdanović.

I kao da mu nikada zbog toga nije bilo žao. A i igranje u Kupu šampiona nešto čega se seća i to „kao da je juče bilo“.

– Dolaze nam Bugari, strašni CSKA, sve sami profesionalci i reprezentativci. Uđem u svlačionicu pred meč, kad svi samo ćute, niko ništa ne govori. Pogledam Mišu Grbića, a njemu krvava ruka. Kao profesor, objašnjavao je učenicima tog dana kako se vadi repa, pa je zakačio negde u zemlji i odseklo mu je parče prsta. I takav je želeo da igra, a jedva je stajao na nogama koliko je krvi izgubio i kako ga je bolelo. Naravno da ga nisam pustio i izgubili smo 3:2.

Usledio je revanš u Sofiji. U to vreme, klubovi su mogli da „pozajme“ igrače iz nekog našeg drugog kluba da igraju u Evropi. Klečani su iz Subotice uzeli Miodraga Skaleta Gvozdenovića. I baš pred revanš sledi priča:

– Trebalo je da igramo upravo protiv Spartaka pre odlaska u Bugarsku. Skale je sad igrao za Spartak, a mi ih tako rasturimo, da nisu uzeli više od tri poena u setu. To je tako naljutilo njihovog tadašnjeg predsednika, a donedavno predsednika FSS, Tomislava Karadžića, da nije pustio Gvozdenovića da ide sa nama. I opet izgubimo 3:2, a da smo imali Mišu u prvoj i Skaleta u drugoj utakmici, siguran sam da bi prošli tu izuzetnu ekipu CSKA.

 

SAVINA REČ BOBEKU

Kada je prvi put kretao put Grčke, da na molbu tadašnjeg Saveza drevnih Helena preuzme sihovu reprezentaciju, Sava Grozdanović nije ni slutio da će u toj zemlji ostaviti dubok, neizbrisiv trag. Da će tako biti, moglo se naslutiti pošto je prvi šestomesečni mandat produžio još dva puta.

– Glavni „krivac“ mog ponovnog odlaska u Grčku bio je Stjepan Bobek. Njemu su dali zadatak iz Panatinaikosa da „pregovara“ sa mnom. Nije mi se išlo, ali pošto su mu rekli da me pita za uslove, naveo sam platu jednog fudbalskog trenera, računajući da ne mogu to da ispune. Par dana kasnije, dolazi Bobek i kaže: „Pakuj se, prihvatili su“. Nisam mogao da verujem, ali sam morao da odem. I zbog sebe, jer su prihvatili ono što sam tražio, ali i zbog njega, koji je bio veliko ime tamo.

Interesantno je da Sava Grozdanović ni po koju cenu nije želeo da napusti Panatinaikos kasnije.picture-2360

– Iz Olimpijakosa su mi kasnije nudili duple pare, ali nisam prihvatio. Imam, kako ja to nazivam, „osnovne“ klubove. Kod nas je to bio i ostao Železničar, a u Grčkoj Panatinaikos. Njih nikada nisam izneverio

Kao pravi, stariji, brat, želeo je da se u Grčkoj oproba i Laza. Sve je skoro bilo gotovo, večera u ribljem restoranu, ali avaj…

– Volim ribu, i mislim da nikad nije bila bolja nego te večeri, ali mi je presela. Sve smo dogovorili da Laza preuzme Aris. Odlični finansijski uslovi, stan, kola, sve. I na kraju svega on ih pita koliko para će da dobije naš Savez, koji ga pušta. I tu sve „padne u vodu“. Mada mu se nije ni išlo, znam ja. I vraćamo se kući, mene boli glava, a on peva.

 

 

ŽELJINI INTELEKTUALCI

O drugarstvu u „Želji“ onih dana priča se i dan danas. Ovaj klub, nekadašnji šampion, bio je poznat i po tome što su u njemu igrali sve sami intelektualci.

– Inžinjeri, lekari, profesori, advokati… Nije to bio uslov, ali tako se pogodilo. A kuriozitet je bio što smo svi bili sa Crvenog krsta, a igralište Železničara je bilo pored železničke stanice.

Priča ide dalje…

ODBOJKA - Sava i Lazar Grozdanovic, odbojkaski treneri. BGD, 20.12.2009. foto:N.Skenderija

– Svi smo živeli u dve ulice i nije bilo potrebe da se nešto mnogo zivkamo da idemo na trening ili utakmicu. Dovoljno je bilo da jedan izađe ispred kuće i zvizne. Brzo bi svi bili na okupu – kaže tadašnji trener Sava. – A trenirali smo dva puta, ali ne kao sada što se trenira dnevno, nego nedeljano.

Odmah je mlađi ispravio starijeg brata, a potom objasnio još neke stvari:

– Ne preteruj Savo, mnogo je dva puta nedeljno. Ma trenirali smo kada smo imali gde. Idemo i gledamo gde nema nikog, pa tako preskočimo ogradu na Zvezdinom i treniramo dok nas ne izbace.

 

NIKO KAO RAJKA

Onaj ko poznaje braću Grozdanović, zna da je Savina supruga bila uspešna odbojkašica, a on sam ne krije da je bila možda i najuspešnija od svih.

– Moja Rajka je imala najviše uspeha i ona mora uvek da se pomene u priči. Tačno je da sam jedne godine izgubio utakmicu zbog nje – kaže uz osmeh Sava. – picture-2359U muškoj konkurenciji nisam imao igubljeni set te godine, ali u jednoj utakmici dok sam vodio žene, sudija je već svirao kraj, a tada je Rajka priznala da je dotakla loptu, ponovio se poen, izgubili smo utakmicu, ali smo na kraju bili ipak prvi. Nikad joj to nisam zamerio.

Jedna fotografija je Savi neobično draga. Mnogi bi je sakrili, a on se ponosi, jer se na njoj vidi on kako na tribinama čuva decu, dok supruga igra.

 

 

GOLGETER LAZA

U njihovo vreme se većina momaka bavila i sa nekoliko sportova u isto vreme. Tako je Sava bio uspešan u “ping – pongu” i trčanju, a obojica su igrala i fudbal.

– Samo ja nisam bio toliko efikasan kao Laza – pecnuo je stariji svog mlađeg brata. – On je bio centarfalf sa najviše datih golova, ali u svoj gol.

“Optuženi” se nije branio, već se nadovezao na istinitu priču.

– Imali smo nekog golmana, bio je kasnije dobar odbojkaš, ali sa branjenjem nije skoro imao veze. Toliko je mlataro rukama i nogama da me je jednom gadno povredio. Vratim ja njemu loptu na utakmici, ali onako da on tako “smotan” ne može da je stigne. Jednom, drugi put, treći put, naravno ne sve na jednoj utakmici – uz osmeh će (auto)golgeter Laza.

 

 

TRENER GRČKOM PREDSEDNIKU

Neverovatno je koga je sve trenirao Sava Grozdanović. Među velikim brojem odbojkaša i odbojkašica ima nekoliko skoro frapantnih podataka.

– Trenirao sam svog trenera Ivicu Trinaestića, sticajem okolnosti, zatim svoju suprugu Rajku, u Grčkoj kasnijeg njihovog predsednika države, Karoljasa Papuljasa, koji me je preko “diplomatskih puteva” kasnije stalno pozdravljao. I trenirao sam mog brata Lazu.

 

 

Interesantan je detalj sa promocije knjige “Odbojka ABC”, čiji su autori braća Grozdanović, a koja je održana u Kleku.

– Prvo je Laza rekao da je jako srećan što je trenirao brODBOJKA - Sava Grozdanovic, odbojkaski trener. BGD, 20.12.2009. foto:N.Skenderijaaću Grbić i na kraju dobio aplauz. A onda sam ja rekao da nisam imao tu privilegiju, ali jesam trenirajući njihovog oca Miloša, ali da u karijeri najvećim uspehom smatram to što sam trenirao mog brata Lazu. Kakve sam ja ovacije tada dobio od njegovih nekadašnjih igrača, koji su hrlili da me ljube govoreći: “E neka si rekao, da se zna i da je njega nekad neko trenirao”

 

PROFESOR SVOJOJ SUPRUZI

Inače, Lazar Grozdanović je po “struci” profesor književnosti, ali nikad nije radio taj posao. Ili skoro nikad…

ODBOJKA - Lazar Grozdanovic, odbojkaski trener. BGD, 20.12.2009. foto:N.Skenderija

– Sećam se kad sam diplomirao, morao sam da idem na hospitovanje, to je nešto kao praksa. I pojavljujem se da predajem u jednom odeljenju, a tamo moja buduća supruga, a već smo se tada zabavljali, pa moj drug Zoran Petrović, sjajan odbojkaš, zatim i tadašnja devojka moj odličnog prijatelja Pere Bojića. Ušao sam u razred i toliko sam se zbunio da nisam mogao da “guknem”, ništa od planiranog nisam rekao. Kada se čas završio, rekao sam sam sebi: “Nije to Lazo za tebe” i nikad se nisam vratio.

 

 

TURČIN SE SPASAVAO

Da Lazar Grozdanović podigne glas, da vikne na nekoga, da napravi incident… Onako miran i uvek staložen… Taman posla. E, pa desilo se i to.

– Bilo je to 1975. U vrlo važnom meču na Evropskom prvenstvu u Beoogradu, turski sudija nas je oštetio nekoliko puta. Nisam mogao da izdržim, prešao sam preko terena, uhvatio ga i pokušao da spustim sa stolice. Naravno, izbacio me je sa terena, a kasnije smo postali dobri prijatelji – seća se uz osmeh.

Ko može da zamisli ovu scenu, neka izvoli…

 

BAKARČEVA PREVARA

Dok je vodio juniore Crvenu zvezde, Lazar Grozdanović je imao mnogo uspeha. Jedan od glavnih igrača bio je Siniša Bakarac, koji je u jednom momentu hteo da se vrati u matični klub iz Osijeka.

– U to vreme je predsednik Crvene zvezde bio Milan Crevar i kad god je nešto “normalno” hteo da mi kaže, persirao je, a kada je hteo da kudi, bio je na “ti”. Rekao mi je tako jednom prilikom: “Da znate Lazo da sam suspendovao Bakarca, jer hoće da se vrati u Osijek”.

Tada mladi stručnjak je mislio da je to samo trenutna želja njegovog igrača.

– Dan kasnije mi dođe cela familija Bakarac, da mi kaže da to nije istina, a sam Siniša mi reče: “Pa dobro Lale, zar misliš da bih ja tebe”. Razgovaram sa Crevarom, kažem mu da garantujem da će sve biti u redu, on mu ukune suspenziju na Upravnom odboru i ja krenem kući. Jedva da sam ušao u kuću, zvoni telefon: “Da li ste vi Lazo garantovali za Bakarca? E, da znaš da je podneo zahtev za ispisnicu i moraćemo da mu je damo, pa sad ti vidi” – seća se uz osmeh Lazar Grozdanović.