Intervjui

VIKEND INTERVJU – NIKOLA GRBIĆ: TREBA BITI AUTENTIČAN

Svetska odbojka sigurno ne bi bila ono što je danas da u njenom “razvoju” nije uticao i Nikola Grbić. Najpre kao igrač, jedan od najvećih od kada se najpre bela, a danas šarena lopta prebacuje preko mreže, a onda kao trener i selektor jedne od godinama unazad najboljih reprezentacija na svetu. Sa njom je osvojio medalje na svim velikim takmičenjima, kroz godine igranja mnogo toga naučio, a onda se, srećom, odlučio na to da isto znanje prenese na druge.

I dalje je zauzet skoro svaki dan u godini, a nema sumnje da mu je odbojka “na pameti” u svakom momentu. Ko ga poznaje, zna da uvek teži ka najvišim ciljevima, da uvek želi na sam vrh, da ga opcije osim pobeda ne zanimaju, bez obzira na date okolnosti. Takav je bio kao igrač takav je i sada kao selektor srpskog nacionalnog tima pred kojim je uskoro nova reprezentativna sezona, gde će imati tri izazova.

Koliko će ovo leto stvarno biti naporno i kako ono može da se uporedi da prethodnim?

– Taman kad pomislim da se neki kalendar, koji nije ni malo lak i jednostavan, ustalio, oni iznenade sa još težim. Ustanovili smo da je Liga nacija komplikovana, da iziskuje ogromne, rekao bih ekstremne napore zbog putovanja po celom svetu i čestog igranja utakmica. Ove godine nas očekuju i kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju narednog leta, i sve što radimo polazi odatle, odnosno to je prioritet. Pre toga je Liga nacija, posle toga, za manje od mesec dana Evropsko prvenstvo, a posle svega toga Svetski kup, na kome mi ne učestvujemo, ali ga napominjem da bi se videla “maštovitost” onih koji odlučuju o kalendaru takmičenja. Iz priloženog se vidi koliko će nam biti naporno.

Da li je, ako se gleda sa neke druge strane, toliki broj takmičenja u neku ruku dobar zbog afirmacije nekih novih igrača, odnosno prilike da se kroz neka od njih pruži prilika svima?

Nikola 2– Liga nacija je potvrdila da je ustvari neka vrsta poligona. Kroz nju šansu dobijaju igrači koji nemaju priliku puno da igraju. Međutim, svako takmičenje koje se izmisli, u neku ruku stvara obavezu federaciji da igra sa najjačim sastavom, jer se svi rezultati boduju za rang – listu. Eto, primera radi, mi ćemo izgubiti neke bodove jer nećemo igrati Svetski kup, a to je takmičenje koje više nema nikakav značaj. Nekad je bilo kvalifikaciono za Olimpijske igre, danas samo da se ispoštuje ugovor potpisan sa Japanom, koji je uvek domaćin pomenutog takmičenja. Da se vratim na Ligu nacija… Mogu već sada da kažem da će u startnoj postavi na ovom takmičenju, za nas igrati mnogi igrači koji do sada uopšte nisu bili u reprezentaciji. Od onih sa poslednjeg Svetskog prvenstva, samo će biti Neven Majstorović. Koliko sam čuo, i druge reprezentacije će uraditi nešto slično. Mnogo je takmičenja, treba biti spreman za ona najbitnija.

Kada je sve tako, postavlja se pitanje, imali li Liga nacija uopšte smisao?

– Sa trenerske strane da, ali sa ekonomske, kada se zna koliko para troše nacionalne federacije za sva putovanja po svetu, kao i obrt koji očekuje Svetska odbojkaška federacija, onda baš i ne vidim neki smisao. Jer ukoliko imaš neki proizvod koji treba da se proda televiziji, sponzorima i ostalima, moraš da imaš zvezde. A to u slučaju Lige nacija nije tako, videće se za par nedelja kad počne.

Naša reprezentacija pored pomenutih novih igrača, u “vrelo odbojkaško leto” ulazi i sa skoro potpuno novim stručnim štabom, gde je mnogo novih imena. Hoće li i njima biti potrebno vreme da se “uhodaju” u rad?

– Period prilagođavnja će svakako postojati, pomoći ćemo im da on bude što kraći. Već smo napravili plan ko će ostati u Srbiji i biti uz igrače kojima treba odmor pa onda priprema za glavne događaje ovog leta, a ko će putovati sa timom u Ligi nacija.

Novo ime u stručnom štabu je Tomazo Totolo, pored čijeg imena stoji funkcija – analitičar. Do sada u selekciji Srbije nije postojalo to “radno mesto”, čime će se on tačnije baviti?

– Imao sam priliku sa njim da sarađujem kada sam kao igrač bio u Kazanju. On je i pomoćni trener i statističar i skaut i čovek koji sprema video materijal, prati protivnike… Neko ko prvom treneru znatno olakšava rad, jer mu “sažvaće” sve podatke i ponudi mu najbolja moguća rešenja. Naravno, ne sprema on treninge, ali svojim idejama može da pomogne u njihovoj pripremi. Sa takvom pripremom, kao selektor imaću više vremena da se posvetim individualnom radu sa igračima, što ranije nije bio slučaj. Siguran sam da će nam Tomazo Totolo biti od velike pomoći.

Novina su i čak četiri kondiciona trenera koji će biti “nadgledani” od profesora Vladimira Koprivice, izuzetno cenjenog i uspešnog baš u pomenutoj oblasti…

Novi– On će biti njihov koordinator, on vodi celu tu priču i u njega imam maksimalno poverenje. Što se tiče momaka koji će biti uz nas, procenjeno je da su oni perspektiva, znači da će mu biti, ako se tako može reći – šegrti, i njihova uloga će biti da sprovode ono što im bude rečeno. Jedan će putovati sa timom na Ligu nacija, ali će biti u stalnoj vezi sa profesorom Koprivicom. Nazovimo to sve ulaganje u budući stručni kadar.

Možda ne bi bilo loše u par rečenica samo u globalu prokomentarisati prvi ovosezonski spisak igrača na kome su mnoga imena, pre svih iz domaće lige koja su izazvala iznenađenja?

– Živim i radim u inostranstvu i nemam uvid u igrače koji igraju po Srbiji, ali imam saradnike kojima mnogo verujem i koji su mi u tome pomogli. Na spisku se nalaze oni za koje je procenjeno da mogu da budu perspektiva, da ih treba pogledati, videti kako reaguju, u kom pravcu razmišljaju. Treba misliti već i o narednom olimpijskom ciklusu, za Pariz 2024. godine. Možda smo napravili neki propust, ali uostalom ko radi taj i greši.

Kako ocenjuješ kvalitet odbojke koji se trenutno igra u Srbiji?

– Ima, što bi se reklo, materijala, to sigurno, postoje mladi interesantni igrači. Ali nivo odbojke u Srbiji je daleko ispod onog koji se igra u vodećim svetskim ligama, Italiji, Rusiji, Poljskoj, pa i Francuskoj…. To je sušta relnost. Mladi igrači potpisuju ugovore sa menadžerima kako bi što pre otišli u inostranstvo, a na to ih tera ekonomska situacija u zemlji. Bilo bi sjajno kada bi klubovi mogli duže da ih zadrže, da se napravi sistem da ostanu i da se od njih naprave dobri igrači, koji bi sa većim znanjem otišli “preko”. Tada bi imali i jače prvenstvo u Srbiji, što bi bilo dobro i za reprezentaciju.

Da li mladi igrači imaju problem jer ih uvek porede sa tvojom generacijom, koja je po mnogima bila najbolja na svetu u istoriji?

NikolicE– To je neki prirodan tok stvari. Mene su mnogo puta pitali “Ko je novi Nikola Grbić” i ne mogu da ih krivim zbog toga. Recimo, Aleksandar Atanasijević i Dražen Luburić nisu Ivan Miljković, ali imaju kvalitet svetskog nivoa, Nikola Jovović nije Nikola Grbić, ali neke stvari usvaja možda i brže nego što sam to ja radio. Ne treba se time opterećivati, poređenja će uvek biti. Treba svako da se koncentriše da bude što bolji, da napreduje, da bude bolji od samog sebe. Jer šta kad se osvoji recimo zlatna medalja, da li tada treba da prestane želja za napretkom, da li tada igrači postaju oni koji znaju baš sve i kad ništa više ne mogu da nauče…

Da postoji mogućnost da u klub koji treniraš možeš da dovedeš sve naše reprezentativce, da li bi to uradio?

Nikola-Grbic-620x350– Naravno. Ali svuda postoji objetivna problematika broja stranaca. U više navrata sam pokušavao da dovedem neke naše igrače u klub koji treniram, ali su oni zbog boljih uslova birali druge sredine i srećom po njih, što se kasnije videlo po rezultatima, nisu pogrešili. Ali kažem, nemam dilemu da bih ih doveo u klub u kom radim.

Kada su mlađe reprezentativne selekcije u pitanju, već godinama u nazad nema nekih naročitih rezultata. Da možeš, šta bi promenio u sistemu rada?

– Ni moja generacija nije imala zapažene rezultate u mlađim selekcijama, pa smo postali olimpijski šampioni, tako da to nije presudno. Sa druge strane recimo, Uroš Kovačević, Nikola Jovović i Aleksandar Atanasijević su bili svetski kadetski prvaci, a jedan Srećko Lisinac je sa 17 godina počeo da igra odbojku. Svako ima svoj razvojni put. Ili primer gde su Bugari u mlađim kategorijama redovno u vrhu, a onda im bronza sa Svetskog prvenstva 2006. bude daleko najbolji rezultat godinama unazad. Ono na čemu treba raditi jeste da se ne svede sve na školice odbojke preko leta. Mislim da njih treba pripojiti klubovima, da klubovi budu ti koji će da rade sa decom, da ih na pravi put usmeravaju u odbojku. Ne treba raditi na masovnosti nego na kvalitetu. Naravno, on je veći kada je više dece, ali danas često ta masovnost vodi u drugom pravcu. Treneri moraju da imaju ambiciju, da njihovim klubovima daju igrače iz sopstvene škole, a ne da ih kasnije kupuju sa strane. Potrebno je više stručnog rada.

U čemu se odbojka promenila od recimo 1995. pa do danas?

nikola-grbic– Igra se sve brže i jače. Shodno promeni pravila servis je postao izuzetno bitan, praktično je i to jedna vrsta napada, udara se iz sve snage… Zbog toga se menja i taktika. Sa druge strane, pre se više igralo na tehniku i znalo se da onaj ko je tehnički potkovaniji, taj i pobeđuje. Danas, ako imaš izrazitog napadača, pa još uz par asova iz servisa, možeš da pobediš objektivno boljeg od sebe. Sve više je onih koji ne znaju da prime servis. Dobar primač servisa je i dalje na ceni, ali to čine prstima, ne baš “najčistije”. Zbog tih stvari mora da bude dosta prilagođavanja. Šta se još promenilo… Kalendar takmičenja koji je je strahovit. Igra se daleko više utakmica godišnje, igrači su plaćeni da bi ih navijači gledali dva ili tri puta više nego nekad. Orgomna je iscrpljenost, ali ne žale se shodno novcu koji dobijaju. Naravno, ovo se odnosi na igranje u klubovima. A onda dolazi reprezentacija, gde igrači dođu vrlo često kako bi se oporavili od napornih klupskih sezona. Zna se da je ona ta koja omogućava igraču da se proda i da zaradi novac. Kada se nađu na nekom reprezentativnom spisku, igrači su spremni da ustanu u ranu zoru kako bi trenirali, sve u cilju da se što pre i bolje proda u neki od bogatih klubova. Kasnije, kako počne da “preteže” klub, tako opada interesovanje za reprezentaciju. To je nešto sa čim svi imaju problem. Svako gleda svoj interes.

Šta treba da poseduje jedan trener da bi za njega moglo da se kaže da je dobar. Da li je to skup osobina mnogih drugih trenera ili nešto drugo?

Nikolica– Sve je vezano za karakter. Naravno, može da se “uzme” od nekog po nešto, ali da sve to “upakuješ” u svoj karakter. Treba biti autentičan. Igrači treba da vide da znaš šta radiš, da to što rade ima smisla, da shvate zašto rade to što rade, da ne dođu u situaciju da recimo “uštinu na brojanju” pri radu. Rad današnjih trenera postaje rad menadžera i psihologa. Trener mora da je motivator. Danas su svi mahom fizički i taktički spremni, ali psiha igra veliku ulogu kada je veliki broj utakmica koje treba odigrati u pitanju. Zato kažem da trener mora da je motivator, da i emotivno spremi tim. Mislim da će uskoro uloga psihologa ili kako ga neki nazivaju “mental kouč”, biti vrlo bitna. Negde će biti dovoljno da ga dva igrača ne prihvate i da sve propadne, a negde će to, ubeđen sam, dati rezultate. Amerikanci to rade već pet godina.

Niko sigurno nije ni sumnjao da je Nikola Grbić i dalje vrlo temeljan, da pomno prati situaciju kako u “svom dvorištu” tako i kada su svi protivnici u pitanju, da prati savremene trendove, da teži i da ide ispred vremena. Baš takav je bio i kao igrač, jedan od najboljih ikada.

 

 

 

Komentari sa dijagnozom

Vremenom je i odbojka postala “poligon” gde se na raznim forumima komentarišu najčešće reprezentativni spiskovi. Skoro pa kao u fudbalu, svaki Srbin postaje selektor. Da li pročitaš neke od njih?

– Apsolutno ne, tačnije više ne. Napravio sam njednu grešku i pročitao par nekih pošto sam se zahvalio sada već bivšim članovima stručnog štaba, a i par koji su vezani za druge sportove. Ukapirao sam da tamo ima ljudi sa ozbiljnim dijagnozama.

Dijalog sa Lazom

Da li se sećaš kada si sa 16 godina pitao tadašnjeg selektora Lazara Grozdanovića kada će da te pozove u seniorsku reprezentaciju, da li ima neki igrač danas koji bi tebi uputio takvo pitanje i kako bi reagovao?

– Kako se ne bih sećao, znam tačno i gde se ta scena desila, na SPENS – u. Ne vidim nekog ko bi mogao meni da postavi takvo pitanje, rekao bih da svi imaju neko poštovanje prema meni. Naravno, daleko od toga da ga ja nisam imao prema Lazi Grozdanoviću, naprotiv. Mislim da mene svi nekako drugačije doživljavaju, da kada me vide to bude nekako širom otvorenih očiju. Mada i ne znam kako bih reagovao da me neko nešto tako pita.

Verona – otići ili ostati

NGrbicUskoro bi trebalo da se zna i odgovor na pitanje hoće li Nikola Grbić ostati i dalje trener Verone.

– Imam ugovor još godinu dana, ali kada se prvenstvo i zvanično bude završilo videću da li ću ostati ili otići. Očekivanja su bila veća od rezultata koji smo postigli, u smislu da smo sa još par pobeda mogli da završimo ligu kao četvrti, što bi značilo određenu finansijsku pomoć sčponzora koje sada neće biti. Koliko čujem, budžet kluba će biti prilično “skresan”, što znači da će shodno tome biti i ambicije koje će se najverovatnije odnositi na opstanak u ligi. Videću koja je opcija najbolja za mene i porodicu, pa ću odlučiti da li idem iz Verone ili ostajem i dalje.

7 Responses

  1. Dok čitam ovo, kao da slušam Nikolu i njegov staloženi glas. Želim ti svaku sreću majstore!!!

  2. U potpunosti podržavam svaku Nikolinu ideju i stav. On je neko ko želi iskreno dobro našoj odbojci i treba mu dati odrešene ruke. Mald je trener, ali zna šta radi. Neke bude uspešan kao što je bio igrač.

  3. Tačno, lepo rečeno, uvek je bio ispred vremena.

  4. Živ bio i dugo da budeš uspešan. A ako će se Verona boriti za opstanak, idi, nije to tvoj nivo doktore odbojke.

  5. Svaki Nikolin intervju donese nešto novo. A i iz svakog intervjua ovde, naučim nešto novo, jer su pitanja konkretna i nesvakidašnja.

  6. I jesi autentičan. Zato si i najbolji Nikola.

  7. Sjajno.
    Jedva cekam sledecu subotu.

Comments are closed.