Intervjui

LJILJANA RANKOVIĆ: VRATIĆEMO KAN NA TRON

Sa zvanjem daleko najboljeg pojedinca u tadašnjoj Super ligi za odbojkašice, kao neko ko je definitivno prerastao srpsku odbojkašku scenu, Ljiljana Ranković se pre godinu i po „otisnula u svet“. Nije puno birala, mada joj i nije bila potrebna „rezervna“ opcija, jer je izbor pao na Kan, jedan od najlepših gradova na svetu. „Gura“ već drugu sezonu, prebivalište nije menjala, ali klub jeste.

Kada se prošle sezone, prve inostrane, dokazala u Le Kaneu, usledio je poziv od starijeg i mnogo poznatijeg „brata“ – slavnog Kana.

– Dolazak u ovaj grad je bio pun pogodak i ne preterujem ako kažem da ne bih imala ništa protiv da jednog dana ovde završim karijeru i ostanem da živim. Toliko je lepo, zima samo u džemperu – milina. Šalu na stranu, mislim, a i drugi tako pričaju, da sam se vrlo brzo snašla. Bila sam malo skeptična kada sam dolazila, ali je sve došlo na svoje mesto.

Prelazak iz jednog u drugi klub u gradu najpoznatijef filmskog festivala bio je nekako logična posledica dobrih igara.

– Žao mi je što sa Le Kaneom nisam osvojila titulu, a bile smo tako blizu, 3:2 u finalu. Ali biće vremena i za to, uostalom stigla sam u slavni Kan da ga zajedno sa drugim devojkama, vratimo na presto. Ipak je to najbolji francuski klub u istoriji, koji je imao, verujem, samo malu krizu rezultata.

Interesantno je da se Rankovićevoj još od „malena“ sviđao upravo ovaj klub.

– Kada sam počinjala da igram, prve utakmice Lige šampiona koje sam gledala, bile su one koje igrao Kan. Želela sam jednog dana da zaigram u njemu i eto, posle nekoliko godina, želja mi se ispunila. Znam da su i naše igračice bile u njemu, velika imena srpske odbojke, pa mi je zato i čast što danas nosim dres istog kluba.

Kako si zadovljna igrama koje pružaš?

– U startnoj postavi sam, to dovoljno govori, a bila sam i u Le Kaneu. Šalim se malo, ali prilično sam zadovoljna. Naravno, može i mora uvek bolje. Imala sam i prošle i imao ove godine dosta prostora u igri, gledam da iskoristim na najbolji način.

Povremeno si bila na širim spiskovima Zorana Terzića. Da li je igranje za seniorsku reprezentaciju za sada neostvaren san?

– To je najveća želja svakog sportiste. Rezultati koje postižu devojke govore više od svega. Moje je da dobro igram, da se nekako „ušunjam“ na spisak, pa čekam svoju šansu. A svima njima velike čestitke za ono što rade.

Klub u kome igraš već godinama je poznat i po kalendaru koji se štampa svake godine i koji zbog atraktivnog izgleda, svi uvek jedva čekaju.

– Padalo mi je to na pamet, bila sam malo i uplašena zbog svega. Videćemo kako će sve na kraju da izgleda. Iako ću se truditi da ih ne gledan, verujem da će komentari biti pozitivni.

Znači, kao i za partije koje Ljiljana Ranković pruža u Kanu.