Intervjui

SINIŠA GAVRANČIĆ: SVE PLANIRANO – OSTVARENO

Ona čuvena rečenica da je “u sportu najteže dobiti unapred dobijene utakmice” imala je i te kakvu potvrdu kada je u pitanju Siniša Gavrančić u pitanju. Pre nekoliko dana Vojvodini je “verifikovana” titula prvak Srbije, čime je samo stavljena tačka na jednu sezonu o kojoj maštaju mnogi treneri. Osvojen je treći trofej u domaćoj konkurenciji, a uz onaj plasman u Ligu šampiona nije moglo bolje. “Srpska Atina” opet slavi svoje omiljene mezimce, svakako najbolji odbojkaški kolektiv na ovim prostorima mnogo vremena unazad.

– Lepše bi svakako bilo da smo do titule stigli na terenu, gde se svi najbolje snalazimo, ali okolnosti su bile takve šampionat nije mogao da se završi. Sa druge strane mislim da je ona zaslužena, jer smo skoro sve vreme bili na čelu tabele, da smo igrali kvalitetnu odbojku i da niko ne može ništa da prigovori. Naravno, slažem se da su se neki pripremali i tražili šansu u plej – ofu, ali sa druge strane, pa i mi smo sigurno imali iste ambicije – da pokažemo najbolje na kraju. U krajnjem slučaju, u mini ligi smo pobedili sve rivale.

Sezona je za Vojvodinu bila izuzetno naporna, igrali su na više “frontova”, proputovali su mnogo, ali na kraju, kada se “podvukla crta”, sve je došlo na svoje mesto. Koliko je stvarno bilo teško i koliko je bilo teško ono sa početka priče, “pobediti već unapred dobijene mečeve”?

– Odigrali smo previše utakmica, daleko više od drugih. Od kada sam trener, a i dok sam igrao, ne sećam se da sam imao više mečeva tokom sezone. A Vojvodina je klub koji uvek ima visoke, najviše ambicije. Kad vratim film, skoro četiri meseca smo igrali u sistemu sreda – subota, što nije ni malo lako. Zbog brojnih putovanja, ovaj tim, koji je prilično mlad, bio je uskraćen onog što mu je najviše potrebno, a to su treninzi. Mislim da je stručni štab sa kondicionim trenerom Aleksandrom Jovančevićem, odradio sjajan posao na način kako je spremio tim za sve što ih čeka.

Pored svih uspeha gore navedenih, trener Novosađana nekako želi da naglasi još jedan…

– Afirmisali smo nekoliko mladih igrača, Perića, Rudića, pa i Simića, koji jeste tu već godinama, ali je do povrede pokazao izuzetnu zrelost, potom su tu još Bajandić, Kovačević, Negić… Oni tek treba da se pokažu, ali su veliki plus i ogroman dobitak na sve titule.

Upravo je dobra selekcija bila jedan od razloga velikih uspeha i nezaboravne sezone Vojvodine. A nije sve bilo kao “po loju”.

– Baš tako, povreda kapitena Simića nas ne dosta poremetila, ali smo u Rudiću našli sjajno rešenje. Imali smo i situaciju sa Nikićem, ali je srećom Mehić bio slobodan u to vreme. Treba podsetiti da je u odnosu na sezonu pre, Vojvodina igrala sa ček devetoricom novih igrača. Trebalo je vremena da se sve uklopi, a onda su došli pomenuti pehovi. Videli smo šta nas čeka, pa smo pravili “pikove”, gledali koji su bitni periodi tokom sezone. I na kraju uspeli u svemu tome.

Kada jedan trener ostvari sve što je zacrtano, kada osvoji tri trofeja, Super kup, Kup Srbije i šampionsku titulu, plasitra se u Ligu šampiona, postavlja se pitanje, šta je za najveći uspeh ili šta je uspeh malo veći od ostalih…

– Da kažemo recimo da svaki uspeh ima svoju težinu. Liga šampiona je nešto o čemu se godinama razmišljalo i čemu se težilo. Super kup, na početku sezone, bio nam je neka blaga satisfakcija da smo dobro odradili pripremni period. Kup Srbije se čekao godinama, što znači da je i on imao specifičnu težinu, a možda je osvajanje malo rasteretilo igrače i unelo dodatnu dozu samopouzdanja. A onda dolazimo do titule šampiona, koja mislim da ipak ima najveću vrednost. Sve planirano je i ostvareno.

Vojvodina je istini za volju, tokom sezone 2019./2020. bila stvarno kolektiv za primer. Bili su organizaciono, finansijski, igrački i u mnogo drugih aspekata, daleko iznad ostalih.

– Svako je u ovu sezonu dao najviše što je mogao i utkao sebe u veliki klupski uspeh. Počeću od samog vrha, predsednika Zbiljića, pa direktora Boškana i Salatića, kojima dugujem zahvalnost na ukazanoj prilici da vodim jedan ovako veliki klub. Ne bih da ne pomenem sve članove stručnog štaba, mog asistenta Đorđa Đurića, skaute Đorđa Perića i Marka Krtinića, lekarski deo koji čine doktor Stanko Čović i Milana Simić, kondicionog trenera Aleksandra Jovančevića. Igrači su izdržali veliki napor i veliki stres koji je došao shodno ambicijama velikog kluba. Pravio sam malo poređenje pojedinaca, koji su igrali bolje u drugim klubovima, tamo gde pritisak i ambicije nisu bili ovakvi. Gledao sam da ih zaštitim. I oni će biti bolji, siguran sam u to.

Slavlja je zbog trenutne situacije odloženo, a svakako će ga biti.

– Mailim da će igrači slaviti i kada, verujem uskoro, opet budu mogli da treniraju. A sigurno je da ćemo “zaliti” i uspešnu sezonu.

I ne treba zaboraviti jednu stvar. Sve ovo govori neko ko je od strane mnogih odbojkaških “znalaca” nekoliko puta tokom sezone već bio viđen da bude smenjen – “zbog loših igara”, “zbog rezultata koji su mogli da budu bolji”, zbog hiljadu i jednog razloga. Ali je bilo bar četiri više da ostane – Super kup, Kup Srbije, Liga šampiona, i prvenstvo Srbije…