Intervjui

VIKEND INTERVJU – NEKE NOVE KLINKE: NASMEJANI TIM BUDUĆNOSTI

Lift pun devojaka koje su na sebi nosile majice reprezentacije Srbije zaustavio se na jednom od spratova Radison hotela u Ningbou. Selektor Nemačke Feliks Kozlovski je hteo da uđe, ali nije bilo mesta. Pogledao je, pročitao ono što piše na obeležjima napravio izraz lica kao da mu ništa nije jasno, ostao u čudu dok su se vrata lifta zatvarala. Baš kao njegove kolege sedam dana ranije u Japanu. Čak je i čuveni Ze Roberto bio iznenađen. Neke nove klinke, neka nova imena, nova lica u srpskoj seniorskoj reprezentaciji. Možda su prepoznali eventualno Maju Aleksić sa prošlogodišnje slike sa podijuma u Jokohami, ali ostale… Vrlo teško, skoro nikako.

I ljubitelji odbojke u Srbiji su prilično iznenađeni odlukom Zorana Terzića da Ligu nacija odigra više nego podmlađena selekcija. Oni “stručniji” od njega – selektora svetskih šampiona, su bili slobodni da prokomentarišu spisak na razne načine, vrlo često omalovažavajući, potom “dopunjavajući” spisak nekim svojim kandidatima, brojnim pitanjima i potpitanjima.

A one su u vreme koliko nose dres reprezentacije, dale sve od sebe, igrale i borile se za dres sa državnim grbom, o kome možda nisu ni sanjale. Svaki meč, svaki set, svaki poen. Nije bilo trenera u Japanu i Kini koji nije, primajući čestitke od Branka Kovačevića, ujedno i uzvratili na borbenosti mladog tima i igračica koje vide i za koje čuju mahom prvi put. Srećom devojke, svih 12, slušaju samo pohvale i istinu koju im odaju treneri sa kojima rade, ne obazirući se na “stručnjake”. I sjajno se zabavljaju u teretani, dvorani, u autobusu, avionu. Kao da nisu prvi put zajedno. Postale su “face” za selfije, autograme, postale su pravi tim, nasmejani tim. I uz osmeh su odgovarile na pitanja koja nisu baš uobičajena.

 

Maja Aleksić

Maja Aleksic (2)

Pre samo nekoliko meseci bila si samo deo tima koji je osvojio šampionat sveta, a sada si bila kapiten ovog novog. Napravi poređenje?

 

– Pa pre svega, čast je biti kapiten reprezentacije Srbije, svetskog prvaka, iako nema devojaka koje su igrale u Japanu prošle godine. Malo je bilo neobično što ih nema, ali smo se i mi ovde brzo uklopile. Ovo je jedna nova, mlada i talentovana generacija koja bi trebalo da nasledi one najbolje. Mislim da ima potencijala.

Da li bi mogla da živiš i igraš u Kini ili Japanu, s obzirom koliko si dugo bila u tim zemljama?

– Naravno, snašla bih se bez problema.

 

Marija Popović

Kada se vratiš kući, hoćeš li imati dovoljno opreme da podeliš svakom ko ti je tražio?

– Dobar deo stvari sam već podelila, ostalo mi je ono najnužnije ovde, “sitniš” koji je potreban za ovako dug period odsustvovanja od kuće. Uzeću najosnovnije, a ostalo ide prijateljima. Samo postoji problem jer je moja oprema mala i ne može baš bilo ko da je nosi.

Od momenta odbrane od smeča, pa dok lopta ne stigne u ruke dizaču, koliko bi mogla da napraviš kolutova ili povaljki?

– Mogla bih sigurno šest ili sedam. Nisam probala, ali ne znači i da neću.

 

Aleksandra Tadić

Šta ćeš prvo da uradiš kad se budeš vratila u Sremsku Mitrovicu?

– Da sumiram utiske sa ovog putovanja i jednog neverovatnog i neprocenjivog iskustva, da pregledam snimke i fotografije na miru, da probam da ispričam mojima sve šta mi se izdešavalo. Ne znam šta ću pre. A onda da se ljudski odmorim.

Da li ti je neko nekad, i ko, rekao da svojim talentom zaslužuješ šansu u reprezentaciji?

– Ne baš tako, ali jeste nešto slično moj nekadašnji trener, profesor Goran Nešić, pre nekoliko godina. Rekao mi je da imam talenat za visoke domete. Drago mi je što ga nisam razočarala i često sam ga se setila u ovih par meseci.

 

Aleksandra Ćirović

Aleksandra Cirovic

Dali si pre poziva u reprezentaciju već isplanirala leto?

– Jesam, ali u poređenju sa ovim iskustvom, sve ostalo je nebitno. Možda čak bude vremena da to što sam isplanirala i ostvarim. Videćemo.

Kako ti se sviđa azijska kuhinja?

– Dopada mi se, baš. I mislim da bi trebalo malo više da se hranim na taj način. Moraću na tome da poradim kad se vratimo kući.

 

 

Katarina Lazović

Koliko si, od 1 do 10 bila uplašena na konferencijama za novinare u Japanu?

– I nije toliko, recimo – “trojka”. Nisam navikla da idem na konferencije, pa mi je bilo malo neobično, ali se nisam uplašila.

Kako je to kad kroz mrežu gledaš takve veličine kao što su Žu Ting, Natalija, Paola Egonu?

– E to je tek bilo neobično. Velika imena svetske odbojke, koije sam do sada gledala samo preko televizije. Nisam se uplašila, bilo je to jedno sjajno iskustvo za mene, a verujem i za sve ostale.

 

Maja Savić

Kako si podnela prekookeanski let?

– Nije mi bilo prvi put, nije bilo većih problema. Jeste dug puta, ali…

Čega ćeš se najviše sećati što se tiče Lige nacija 2019?

– Japana. Neverovatna zemlja. Bila sam tamo prvi put, pa još i Tokio. Sjajna zemlja, ljudi, verujem da ću imati priliku da se jednog dana opet vratim. A i utakmice koji su bili istinski spektakli.

 

Katarina Jović

Šta ti je bilo najteže na treninzima?

– Ništa mi nije bilo teško. Taman posla. Volim odbojku, pozvana sam u reprezentaciju… Tu ništa nije teško.

Koliko puta si se probudila i pitala sebe “da li je sve ovo istina”?

– Od kada sam sa timom ni jednom. Ali pre toga, kad mi je stigao poziv, nekoliko puta sam konstatovala da je to što mi se dešava nešto prosto nestvarno.

 

Milica Kubura

Da si imala priliku da biraš da u poslednjih mesec dana doziviš ovo što si doživela ili da isto vremena provedeš na Maldivima, šta bi izabrala?

– Ovo prvo svakako. Ovde može da bude samo određeni  broj ljudi, u određenom momentu i ovo je neka vrsta privilegije. Na Maldive mogu da idem nekom drugom prilikom, mogu da pričekaju.

Da li ti se i koliko povećao broj pratilaca i prijatelja na društvenim mrežama?

– Iznenađena sam koliko ljudi prati odbojku i Ligu nacija iz celog sveta, koliko sam poruka podrške dobila i koliko komentara posle utakmica. To je sve lepo, ali ne i toliko važno.

 

dav

Ana Pejičić

Šta si prvo pomislila kada ti je zazvonio telefon i glas sa druge strane rekao “Zoran Terzić ovde”?

– Nisam pomislila da se neko šali sa mnom, mada mnogi to misle. Pa… Bilo mi je malo neobično, ne zove Zoran Terzić svaki dan.

Šta si naučila za ovo vreme koliko si, kao najmlađa provela u seniorskoj reprezentaciji?

– Za kratko vreme mnogo toga. O načinu treniranja, vrhunskom radu trenera i sjajnim uslovima za rad, o disciplini, jedinstvu u timu…

 

Jovana Kocić

Koliko si filmova gledala i koliko knjiga pročitala za sve ovo vreme Lige nacija?

– Filmove samo u avionu, a s obzirom da su letovi dugi, bilo ih je nekoliko. Knjige nisam čitala, ali sam učila i spremala ispite za fakultet. To me čeka kada se vratim.

Koliko si kineskih i japanskih reči naučila?

– Dosta za prvi put, mahom onih najosnovnijih, da kažem dobar dan i doviđenja, da se zahvalim i još neke.

 

Sara Lozo

Da li približno znaš koliko si kilometara prešla od Srbije, preko Italije, Belgije, Japana, pa do Kine.

– Pa jedno 30 hiljada… Nije? Manje? Onda oko 20 hiljada.

Kako uspevaš da prebrodiš vremensku razliku?

– Ovu u Aziji sam prošla bez problema, možda i neočekivano lako. Ne znam kako će biti na povratku, nadam se istom ishodu. Da se što pre priviknem na naše vreme i na pravi način iskoristim par slobodnih dana.

 

Mila Đorđević

Mila Djordjevic

Kako je bilo izblokirati Gabi i da li je to bilo “naručeno”?

– Pa sad, u neku ruku i jeste. Moja cimerka, inače juniorska reprezentativka, Milica Milunović, pre polaska mi je rekla da ukoliko izblokiram upravo tu brazilsku igračicu, vodi me na knedle. I eto, desilo se. Ja sam svoj deo dogovora ispunila, a verujem da će i ona, čim završi sa svojim obavezama.

Da li je bar pola Pirota gledalo utakmice iz Japana i Kine?

– Gledali su oni koji treba da gledaju, sigurna sam moja familija i prijatelji. Njima ništa nije rano kada je u pitanju odbojka. Što se ostalih tiče, nisam baš sigurna.

 

Sve odgovore su “ispalile” skoro pa bez mnogo razmišljanja. Baš kao i na terenu kad treba u trenutku da donesu odluku. Naravno, kada se većina njih “vrati u stvarnost”, kad shvati gde je bila i šta je radila prethodnih mesec dana, onda će to biti pravi utisci. Ali neće se mnogo menjati od prvobitnih. Da li će i dalje igrati u sličnoj konkurenciji – zavisi od njih i njihovog daljeg rada. Da su zaslužile poziv – treba verovati stručnom štabu šampiona Evrope i sveta.  A da su ga opravdale – bez dileme jesu.