Blog urednika

Svi smo tu, kao nekada

Odbojka napreduje iz dana u dan, to je činjenica koju niko ne može da opovrgne. I svi oni koji je prate, da bi to radili na pravi način, treba da budu „u korak sa vremenom“. Iz dana u dan i sam pokušavam da pronađem dovoljno interesantnih i neobičnih vesti, fotografija, sagovornika. I uspeva mi. Tako bar kažu oni koji čitaju.

Kažu da je treća sreća, neko se uverio, neko još uvek nije, ali će. Bilo kako bilo, postoji nepisano pravilo u odbojci, kod servisa, da posle dva uspešna, treći treba izvesti mudro. Ne mora da bude ubojit, već siguran. Tako je i u ovom slučaju. Posle dva broja magazina Odbojka, koja su bila tačna i precizna, usledio je „tehnički tajm aut“. Na njemu je izvršeno par izmena, kako bi tim funkcionisao još bolje. Po svoj prilici, one su bile prave. Tim koji pobeđuje se obično ne menja, ali je letargija, ma koliko ona bila u vreme dobrih rezultata, podjednako opasna kao i nazadovanje. Olako shvatani zadaci prete da se igra „raspadne“. Zato su tu novi ljudi, sveži igrači koji su spremni da daju svoj doprinos. I odani su timu.

U jednoj pesmi „Bjelo dugme“ kaže između ostalog „Malo si samo promenila glumce, isti je komad, isti zaplet i kraj“. O kraju niko ne razmišlja, već o novim počecima, novim ciljevima. Novi je logotip, sa mogućnošću da se u nekom momentu i „okrene“ kad zatreba. Reče neko „Da to ne znači možda jednog dana i dvojezično izdanje?“ Nikad se ne zna, bilo bi lepo. Sve je moguće.

Što reče Nenad Golijanin u intervjuu „Znamo šta radimo“. Ili Markos Milinković „Sve bih opet radio isto“.